INTERVJU Amela Hajdarević: Svaki dan je izazov za sebe, a na pitanje kada završavam radni dan…nasmijat ću se

INTERVJU Amela Hajdarević: Svaki dan je izazov za sebe, a na pitanje kada završavam radni dan…nasmijat ću se

Doc.dr.sc. Amela Hajdarović u intervjuu za Dnevni list govori o ulozi medicinskih sestara u zdravstvenom sistemu Mostara. Kao glavna medicinska sestra odjela za neurologiju i psihijatriju Kantonalne bolnice „dr. Safet Mujić“ Mostar u svom svakodnevnom radu svjedoči požrtvovanosti medicinskih sestara – tehničara. Povod našeg razgovora sa doc.dr. sc. Amelom Hajdarović, koja je ujedno i diplomirana medicinska sestra jeste panel diskusija koja se danas održava u Mostaru, a čiji je organizator Inicijativa građanki/na Mostara.

Na događaju će diplomirane medicinske sestre predstaviti rad na polju zdravstva, ali i upoznati javnost o nevidljivim ženama, medicinskim sestrama iz Mostara.

Obzirom da ste zdravstvena radnica, doc.dr. sc. poslovne psihologije, možete li nam kazati kakva je jedan radni dan medicinske sestre?

-Moj radni dan počinje u 5.30h svako jutro. Makon uobičajnih jutarnjih aktivnosti, koje obavim kući, dolazim u 7h na Odjel neurologije i psihijatrije Kantonalne bolnice „dr. Safet Mujić“ Mostar, gdje prisustvujem primopredaji noćne smjene i gdje se upoznajem od strane turnusnih tehničara kakvo je stanje na odjelima, da li je bilo novih prijema, kako su ostali pacijenti proveli noć, je li bilo nekih nepredviđenih intervencija i, naravno, ide konsultativni razgovor s dežurnim liječnikom prije vizite koja počinje u 8h. Nakon vizite prisustvujem stručnom sastanaku, gdje šef službe i liječnički konzilij daju instrukcije šta treba uraditi taj dan što se tiče medicinsko-labaratorijske dijagnostike, dijagnostičkih pretraga (Rtg-pulmo,CT,MRI, EEG,CD), konzilijarnih pregleda, dopisa koji se trebaju poslati prema Upravi, Službi za pravne i kadrovske poslove, IT sektoru, bolničkoj apoteci. Na odjelima neurologije i psihijatrije često borave i korisnici usluga socijalnih ustanova i stalno sam u kontaktu s glavnim sestrama tih ustanova, njihovim menadžmentom,  jer su dobra komunikacija i suradnja osnov našeg rada. Posao glavne sestre podrazumjeva puno organizacijskih poslova, planiranja, pravljenje rasporeda smjenskog rada, kontinuirane suradnje s Upravom odakle dobivamo procedure koje smo obavezni sprovesti i ispoštovati. Svaki dan je izazov za sebe i niti jedan radni dan nije isti. Na pitanje kada završavam radni dan…nasmijat ću se. Mi smo dostupne 24h. Naša profesija i radno mjesto ne dozvoljava da se isključimo u 15h i da jednostavno uključimo ono OFF. Međutim, kada voliš svoju profesiju, kada znaš da radiš s izvrsnim medicinskim sestrama koje su spremne da odgovore na najzahtjevnije poslove koje se od njih traže, onda ti ništa nije teško i imaš motiv da radiš još bolje i da unaprijeđuješ proces zdravstvene njege za dobrobit naših pacijenata i cijele zajednice.

Kroz povijest zdravstvene zaštite uloga medicinske sestre je neizmjerno velika, ali mnogi će reći, nevidljiva. Kakav je položaj medicinskih sestara danas?

-Položaj medicinske sestre danas unatoč razvoju i napretku na koji se svi pozivamo i puna su nam usta, nažalost, nije zadovoljavajući a niti optimističan iz razloga što smo svjedoci masovnog odlaska ovog kadra iz BiH i to dovoljno govori o njihovom položaju. Istakla bih da financijski razlog nije odlučujući faktor za napuštanje zemlje. Prije bih rekla da je tu i omalovažavanje sestrinstva kao profesije. U BiH imamo visoke obrazovane ustanove (javni i privatni fakulteti) koji školuju ovaj kadar ali nažalost neko je donio zakone gdje ovaj kadar nije prepoznat u sistemu. U zdravstvenom sistemu BiH ima oko 20.000 medicinskih sestara i da bi se iskoristili ti resursi i unaprijedio položaj medicinske sestre neophodno je stalno ulaganje u tu profesiju, njihovo usavršavanje i edukaciju. Trenutno su u nekim europskim zemljama jako dobri uvjeti za rad medicinskih sestara ali to treba biti motiv i nama na stvaranju boljih uvjeta za rad, na ulaganje u tu profesiju da bi oni imali razloga da ostanu. Trenutno je situacija takva da potražnja za medicniskim sestrama na tržištu premašuje ponudu. Ukoliko se nastavi daljnja migracija medicinskih sestara doći ce do nedostatka ovog kadra što će predstavljati i javnozdravstveni problem i krajnje je vrijeme da se neko ozbiljno pozabavi ovom tematikom jer  upravo ravnodušan odnos prema ovoj profesiji je i doveo do ovog problema.

Vi ste doc.dr.sc. poslovne psihologije. Kako je biti žena u poslovnom svijetu? Je li se ženama teško izboriti za mjesto u društvu?

-Žene se stalno susreću s pojavom zvanom “stakleni strop“ koji se ogleda u postavljanju granica do koje žena može napredovati, a sve veće pozicije u pravilu su rezervirane za muškarce. Kako se stalno priča o ravnopravnosti spolova u svim sferama privatnog, javnog i poslovnog života, prije bih rekla da je ta ravnopravnost samo na papiru, a stvarnost puno drugačija. Primjera za to imamo u svim profesijama, gdje vidimo da je jako mali broj žena uopće na rukovodećim položajima iako su i obrazovane i sposobne i spremne odgovoriti na neke poslove puno bolje od svojih kolega muškog spola. Međutim, ono što trebamo znati je da treba puno predanosti i upornosti da bi postali uspješni u poslovnom svijetu. Kao prvo morate znati šta zelite i morate imati hrabrosti boriti se bez obzira na prepreke koje će se naći pred vama. Nikada ne dopustite da drugi definiraju vaš uspjeh, mada sam pojam uspjeha ljudi različito shvataju, a ja poštujem svačije mišljenje. Mnoge žene se nikada ne usude napraviti niti onaj mali korak da ostvare svoje snove, ali smo svjedoci i onih drugih uspjesnih zena, liderica. Put do uspjeha je dug, prepun uspona i padova ali kada radite ono sto volite to vam daje i dodatnu motivaciju, a kad tu ima i strasti prema profesiji onda idemo prema cilju i pobjedi. Vrlo važno je da žena vjeruje u sebe, da vjeruje u svoje sposobnosti, da se ne obazire na mišljenja okoline i, ono najvažnije, da se ne boji neuspjeha. Neuspjeh može biti jako dobra stvar ako budemo učili iz vlastitih grešaka.

Kada govorimo o ženama općenito, jesu li žene na različitim pozicijama vidljive našem društvu? Da li mi, kao društvo, dajemo prostor ženama ili ih guramo „sa strane“ samo zato jer su žene?

-Ako gledamo žene kroz povijest imamo podatke da su žene živjele jako kratko, umirale prije 20-te godine, rijetko bi doživjele 40-te, radile od jutra do sutra itd. Danas tisućama godina nakon toga žena je postala vidljiva, međutim i dalje u sjeni muškaraca, patrijarhalnih odnosa, jer na žalost i dalje imamo sredine gdje žena smatra da je sredstvo za produženje vrste, da je manje vrijedna i da su njena prava nikakva. Sve što sam u životu radila morala sam raditi dva puta bolje od muškaraca da bi me smatrali da sam sposobna. Na svu sreću to mi uopće nije bilo teško, bilo mi je zadovoljstvo  gledati ih koliko su na kraju razočarani.

Postoji li ženska solidarnost? Da li možemo kazati da žene jedna drugu podržavaju?

-Novo vrijeme rađa i nove odnose, vrijeme u kome je žena ženi prijateljica, podrška, mentorica i ona koja zna da ženska snaga leži u onome što su žene oduvijek znale, a to je da nisu suparnice nisu konkurencija jedna drugoj nego podrška. Volim kada se žene okupljaju radi razmjene znanja, iskustava i druženja, gdje jedna drugu razumiju i gdje će jedna drugu moći čuti i dati podršku. Važno je promaknuti svijest da ŽENA ŽENI NIJE VUK i koliko nam je važna podrška žena i da ta podrška moze biti okidač za uspjeh. Žena koja će podržati drugu ženu, preporučiti jedna drugu, pohvaliti novu poslovnu ideju, pomoći u nevolji ili jednostavno biti tu kad je loš dan je za mene ženska solidarnost. To je žena kojom se trebamo okružiti. Kada je žena zadovoljna, kad ne troši svoju snagu i energiju na nebitne stvari, kad se osjeća podržanom i prihvaćenom – ona je privlačna, ona je lijepa, ona je uspješna i tu pozitivnu energiju ljudi osjete i žele biti uz takvu osobu.

Koliko je važno obrazovanje za jednu ženu bez obzira kojim poslom se bavi?

-Obrazovanje je bitno za svakog pojedinca a ono nam je zagarantovano Ustavom i deklaracijama o ljudskim pravima. Koliki je značaj obrazovanja za žene govori nam činjenica kako se kroz povijest mjenjao pogled na obrazovanost žena kako na svjestkom, a i na lokalnom nivou. Obrazovane žene su sposobne da budu nosioci socio-ekonomskih procesa. Neobrazovanost ne smijemo širiti jer nas ono vodi u začarani krug siromaštva. Samo uz pomoć obrazovanja žena može znati koja su njena prava i na koji način ih zaštititi. OBRAZOVANOM ŽENOM NE MOŽETE LAKO MANIPULIRATI. Ona je svjesna svojih prava i poznaje načine i sredstva kako ih ostvariti. U današnjim vremenima je puno lakše putovati životnim putevima s emancipiranom, obrazovanom i snalažljivom ženom.

S. D.

Izvor: Dnevni list



Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *