Home

Ponovljeni javni poziv za saradnika/saradnicu na projektu <strong>„Pričam ti priču o  mostarskoj kuhinji“</strong> za lektorisanje brošure

Ponovljeni javni poziv za saradnika/saradnicu na projektu „Pričam ti priču o  mostarskoj kuhinji“ za lektorisanje brošure

Projekat “Pričam ti priču o mostarskoj kuhinji” kojeg realizuje Inicijativa građana i građanki Mostara u partnerstvu sa Vijećem mladih Grada Mostara ima za cilj da povežu mlade ljude sa starijim ljudima, kako bi prenijeli tradicionalne mostarske recepte mladim naraštajima. Projekat se provodi u sklopu projekta …Pročitaj više

Nevidljive žene

Nevidljive žene

Inicijativa građanki i građana Mostara je u 2022. godini provodila projekt „Nevidljive žene iz prošlosti i sadašnjosti Mostara i Hercegovine“. Cilj projekta je da žene Mostara, a koje su svojim društvenim doprinosom utjecale na mnoge procese u gradu od poslovnih, vjerskih, kulturnih, obrazovni zaslužuju da …Pročitaj više

Marina Đapić:  Street Arts Festival Mostar vode žene

Marina Đapić: Street Arts Festival Mostar vode žene

Marina Đapić već dugi niz godina godina predvodi Street Arts Festival koji je Mostar učinio bogatom galerijom ulične umjetnosti. U  intervjuu za Dnevni list govori o festivali, njenoj ulozi u cijeloj ovoj priči, ali i o djelovanju Streat Art Festivala u Mostaru.

Zašto baš Street Arts Festival i zašto baš Mostar?

Proizašao je iz mnogo dobre kreativne energije i pokrenut od tima mladih ljudi koji su se okupili 2012. godine, podržali moju inicijativu i odlučili da zajedno kreiramo neku našu novu stvarnost. Kultura je naš put kreacije, snalaženja i doprinosa. Sve je počelo spontano iz želje da budemo aktivni i doprinesemo kulturnom životu grada i oplemenimo javni prostor, a iz godine u godinu se produkcija sve više razvijala i napredovala da bi na koncu postigli prepoznatljivost i na globalnoj razini. Zasnovan je na temelju solidarnosti i  multikulturalnosti te je kreiran kao prostor za rast, umrežavanje i unapređenje umjetničke scene, društva i grada generalno. Od početka je privoljen, podržan i prepoznat od brojnih mladih autori i  umjetnika iz čitavog svijeta koji  su pomogli da se ideja održi, a mi ustrajemo godinama uz dobru volju.

Mostar za mene ima nešto posebno  što me inspirira i uvijek nešto novo otkrivam.

Brzo se zavoli.

Svaki grad ima nešto što može da ti pruži i svakom gradu mi možemo da damo dio sebe. Pogotovo kada je u pitanju umjetnost i kultura.

default

Kakva je Vaša uloga u cijeloj ovoj priči oslikavanja ulica Mostara?

Karakteristično je da sam pokretač cijele priče i moja uloga godinama je bila da ideja opstane, da se festival razvija, ali i da se razvija i organizacijski tim. Širok je opis posla od menadžmenta, odnosa s javnošću, umrežavanja i ono najvažnije, da ekipa bude na okupu. Više je tu uloga i zadataka jer je produkcija zahtjevna. Godinama smo djelovali neformalno, a 2021. godine na temeljima rada je registrirana i zvanična paltforma: Udrugu za unapređenje urbane kulture, suvremene i javne umjetnosti „Rezon“ koju predstavljam i samim time prihvaćam i neke nove izazove.

Kako ljudi reagiraju na Street Arts Festival?

Iako je ljudima u početku bilo neobično to što mi radimo od prvog festivala je postojala podrška zajednice. Prvenstveno je trebalo malo vremena da se ljudi naviknu. Građanke i građani Mostara su to prihvatili kao nešto svoje i nešto zajedničko što nam je bio cilj.

Uz njihovu podršku dolazimo do dozvola za oslikavanje pročelja zgrada i što je najbolje od svega dolazi do međugeneracijske suradnje. Bitno nam je da ljudi razumiju koliko je iza svih rezultata mnogo odricanja, ulaganja i posla. Sve to je pozitivan primjer mladim ljudima koji pružaju podršku na razne načine. Stekli smo brojna prijateljstva, a i umjetnici često budu oduševljeni odnosom s ljudima.  Svi oni odu iz Mostara s lijepim iskustvom i govore o nama kao o toplom društvu i gdje su se osjećali kao kod kuće. Dobivamo mnogo pozitivnih reakcija od turista drugih street art festival u Europi i svijetu. Medijska podrška je prisutna kao i putem društvenih mreža gdje možemo pročitati mnogo komentara i steći određene dojmove na koji način ljudi vide sve to što mi radimo. Naši utisci su pozitivni. 

Vaš program obiluje radionicama, izložbama, oslikavanjem murala, muzičkim i plesnim performansima, koliko je izazovno organizovati sve to?

Na programima i događajima na koje organiziramo najbolje se može osjetiti energija festivala jer oni okupe učesnike i zainteresiranu publiku te ponude kvalitetan sadržaj. Najveći izazov je, s obzirom da je program dodatni posao, da uspijemo postići ciljeve.  Do sada nam je jedan od većih izazova i zahtjevnijih programskih produkcija bila organizacija mapinga-vizualnog performansa Irfana Brkovića na Starom mostu kojim smo 2021. Godine obilježili. deset godina postojanja. Imamo namjeru još više unapređivati sadržaje jer smatramo da je program važan te da se može kvalitetno razvijati kako na festival tako u okviru i prostoru same Udruge “Rezon”. Imamo želju da budemo aktivni cijelu godinu i još mnogo dobrih ideja  koje rekreiraju  društvene dinamike  kroz  umjetnost, urbanu kulturu, edukaciju, različitost i inkluziju.

Kada govorimo o ženama Street Arts Festivala, koliko su zastupljene žene?

Nije bilo planski i desilo se spontano da su Street Arts Festival Mostar  iznjedrile i vode žene. Umjetnice, aktivistice, kulturne radnice. Po tom je karakterističan.  Surađivale smo s mnogo odličnih street art umjetnica i za narednu godinu pripremamo rezidenciju i ponovnu suradnju s NeSpoon iz Poljske koja će uključiti žene u izradu instalacije. Naše djelovanje i rezultate je prepoznala Fondacija Kvinna till Kvinna – „Žena ženi“ uz čiju pomoć smo stasali kao organizacija i dobili konkretan osjećaj oslonca.  To mnogo znači kao i osjećaj da su žene generalno spremne podržati jedna drugu po čemu je zapravo i karakterističan naš tim.

Nedavno ste učestvovali u projektu „Nevidljive“, a koje u Hercegovini provodi Inicijativa građanki/na Mostara. Šta za Vas predstavlja taj projekt?

Prvenstveno mi je bilo drago da su prepoznale da je važno da  se priča o inicijativi Street Arts Festivala u okviru projekta, a kroz to sve bitno je da se žene povezuju, afirmiraju i podržavaju. U toj inicijativi također postoji zanimljiva pokretačka energija i hvale je vrijedno da su okupljene različite žene koje se u suprotnom ne bi drugačije spojile. Tu je mnogo njih koje mogu biti baš dobar primjer i inspiracija nama mlađim generacijama, a i cijeli je projekat edukativan jer se dotiče žena čiji je rad kroz povijest zanemaren i nedovoljno vrednovan s ciljem da se takvo nešto u budućnosti ne ponovi.

Izvor: Dnevni list

ALMA PELO ZAGORČIĆ: Cilj nam je predstaviti žene iz naše prošlosti koje su ostavile trag

ALMA PELO ZAGORČIĆ: Cilj nam je predstaviti žene iz naše prošlosti koje su ostavile trag

Alma Pelo Zagorčić je profesorica povijesti, potpredsjednica UG Inicijative građanki/na Mostara i marketing managerica u mostarskoj kompaniji Sfera d.o.o Mostar. Ona je žena koja vodi edukativne konferencije za trudnice “Naše putovanje počinje”, koje organizira ova mostarska kompanija. S Almom smo razgovarali o edukacijama, aktivizmu kroz nevladin …Pročitaj više

MARIJA KOSTIĆ: Put do stjecanja zdravih prehrambenih navika nije trenutan već dugotrajan s raznim usponima i padovima

MARIJA KOSTIĆ: Put do stjecanja zdravih prehrambenih navika nije trenutan već dugotrajan s raznim usponima i padovima

Marija Kostić, vlasnica branda Rock’n’Raw za Dnevni list govori o razlozima zašto je pokrenula vlastiti biznis. Rock’n’Raw je brand veganskih, sirovih slastica po kojima je njihova osnivačica poznata. Svakim danom je sve poznatije ime na području Hercegovine. Obzirom da su pred nama blagdani, za čitatelje …Pročitaj više

KEGELJ: Osobe s invaliditetom se nalaze na margini margine

KEGELJ: Osobe s invaliditetom se nalaze na margini margine

Predsjednica udruge roditelja i djece s posebnim potrebama “Vedri osmijeh” Danijela Kegelj u intervjuu za Dnevni list govorila je problemima s kojima se suočavaju osobe s invaliditetom u našoj zemlji.

Otvoreno je kazala da se osobe s invaliditetom nalaze na margini margine te da je sustav zakazao u pronalaženju adekvatnih rješenja unatoč činjenici da postoje pojedinci koji razumiju suštinu problema.

Kako je nastala Udruga Vedri osmjeh? Možete li povući paralelu od osnivanja Udruge do danas?

-Udruga je nastala prije 20 godina iz potrebe roditelja da za svoju djecu izbore bolji, ravnopravniji svijet i dostojanstveniji život. Kada se povuče paralela za sve ove godine prestraši se čovjek koliko puno truda je uložio u još uvijek nedovoljne pomake, ali su ipak pomaci.

S kakvim problemima se u našem društvu suočavaju članovi Udruge Vedri osmjeh?

-Kao i kod svih udruga problem je što se osobe s invaliditetom nalaze na margini margine. Obitelji se same nose sa najvećim dijelom tereta života, često i preživljavaju od invalidnine djeteta ili drugog člana obitelji. Najčešće jedan roditelj ne može raditi jer se mora skrbiti o djetetu. Problem je u školovanju, zapošljavanju, lijekovima koji nisu na esencijalnim listama, nedostatnim listama ortopedskih pomagala, barikadama mentalnim i fizičkim… Kao što vidite stvarno je puno problema

Kada je riječ o položaju osoba s invaliditetom, koliko ste osobno zadovoljni položajem OSI u HNŽ-u?

-Nisam zadovoljna. Promjene idu sporo, nedostatne su, jako je puno suštinskog neshvaćanja problema. Za svaku stvar koju lobiramo moramo se boriti u prosjeku od 5 do 7 godina. Postoje pojedinci u sustavu koji su izvanredni u razumjevanju ali sustav je zakazao i zakazuje. Nije mi jasno zar je tako teško malo prohodati u tuđim cipelama? Najskuplja opcija je pristup u kome se osobama s invaliditetom daju samo materijalna prava i to minimalna. Ona su neophodna ali ne i jedina važna. Što je s obrazovanjem, pristupom institucijama, zapošljavanjem, samostalnim stanovanjem?

Da li Udruga ima potporu gradske i županijske vlasti?

-Udruga u svom sastavu ima uslugu radionice na koju korisnici iznad 18 godina dolaze na dnevnoj bazi i od prije nekoliko godina imamo određenu podršku Grada. Do sada je to bilo 20.000 KM godišnje na tri uposlena i 18 korisnika i mi smo jako zahvalni na tome, a još smo zahvalniji na najavama da će taj iznos biti povećan. Od županije smo također kroz određene projekte i pomoći imali podršku. Hvala im. Naša najveća potpora u biti dolazi iz EU projekata i projekata općenito. To jeste mukotrpan put ali i prilika da vlastitim radom i sposobnostima postignete zapažene rezultate.

Nedavno ste sudjelovali na panel diskusiji Inicijative građanki/na Mostara pod nazivom „Nevidljive žene u nevladinim organizacijama i udruženjima u  Mostaru . Da li su žene u NVO sektoru nevidljive?

-Problematična je sama činjenica da su uglavnom žene aktivne u socijalnom i obrazovnom dijelu NVO sektora. Što se tiče vidljivosti rekla bih da je situacija dvojna: često su više nego vidljive one koje imaju vremena biti „vidljive“ od onih koji od svog angažmana ne stižu. To je razlog više što je ovaj projekt izvanredan jer je iz svake sfere života pokušao „izvući“ na svjetlo dana najaktivnije. Da se razumijemo, nismo mi nevidljive u smislu da nas nema u javnosti već smo nevidljive u percepciji poslova i tema kojima se bavimo i koje su društveno važne. 

S. D.

Izvor: Dnevni list

PONOVLJENI JAVNI POZIV ZA SARADNIKA/SARADNICU NA PROJEKTU „PRIČAM TI PRIČU O  MOSTARSKOJ KUHINJI“ ZA LEKTORISANJE BROŠURE

PONOVLJENI JAVNI POZIV ZA SARADNIKA/SARADNICU NA PROJEKTU „PRIČAM TI PRIČU O  MOSTARSKOJ KUHINJI“ ZA LEKTORISANJE BROŠURE

Projekat “Pričam ti priču o mostarskoj kuhinji” kojeg realizuje Inicijativa građana i građanki Mostara u partnerstvu sa Vijećem mladih Grada Mostara ima za cilj da povežu mlade ljude sa starijim ljudima, kako bi prenijeli tradicionalne mostarske recepte mladim naraštajima. Projekat se provodi u sklopu projekta …Pročitaj više

Okrugli stol: “Žene u društvenom<br>aktivizmu sa akcentom na žene u vjerskim organizacijama i poveznica sa NVO”.

Okrugli stol: “Žene u društvenom
aktivizmu sa akcentom na žene u vjerskim organizacijama i poveznica sa NVO”.

Inicijativa građanki/na Mostar  organizira okrugli stol na temu “Žene u društvenomaktivizmu sa akcentom na žene u vjerskim organizacijama i poveznica sa NVO”.Okrugi stol će se održati 21.11.2022. u 18 sati u Hotelu Mostar u Mostaru. S ciljem promocije ženskog aktivizma i položaja žena u udruženjima …Pročitaj više

Intervju: Senka Marić

Intervju: Senka Marić

Urednica je internetskog portala za književnost, kulturu i umjetnost strane.ba. U razgovoru za Dnevni list, govori o novom romanu “Gravitacije”, ženama u književnosti i položaju žena književnica.

Poved intervjua bio je nedavno održani panel na temu „Nevidljive žene u književnosti Mostara“. Na panel diskusiji, žene, književnice, skrenule su pažnju javnosti na položaj žena u književnosti i važnosti razvoja književnosti.

Senka Marić  spisateljica, pjesnikinja, esejistica i književna prevoditeljica. Nedavno je u nakladi sarajevskog “Buybooka” objavljen njen novi roman “Gravitacije”. Autorica je tri zbirke poezije i romana “Kintsugi tijela”. Dobitnica je nekoliko književnih nagrada, između kojih se ističu europska nagrada “Vitez/škinja poezije“ 2013., prva nagrada “Zija Dizdarević“ 2000., te nagrada “Meša Selimović“ za najbolji roman objavljen 2018. na teritoriji Bosne i Hercegovine, Srbije, Hrvatske i Crne Gore. Urednica je internetskog portala za književnost, kulturu i umjetnost strane.ba. U razgovoru za Dnevni list, govori o novom romanu “Gravitacije”, ženama u književnosti i položaju žena književnica.

Poved intervjua bio je nedavno održani panel na temu „Nevidljive žene u književnosti Mostara“. Na panel diskusiji, žene, književnice, skrenule su pažnju javnosti na položaj žena u književnosti i važnosti razvoja književnosti.

Žene, a naročito književnice, pjesnikinje, kroz historiju Mostara su u prošlosti pisale pod pseudonimima, ili se uz njihovo ime dodavalo ime muškog člana porodice. Kako se književnice danas bore da budu vidljive u vremenu u kojem živimo? Da li možemo povući paralelu između žena književnica iz prošlosti Mostara i žena književnica iz sadašnjosti?

Nažalost, ne mogu reći da znam o ženama Mostara koje su pisale ranije, kroz historiju. Vjerujem da one jesu postojale, ali sve do druge polovine prošlog vijeka i dolaska socijalizma žene nisu bile prisutne u javnom životu u našim krajevima. Nije to bilo mnogo drugačije ni u ostatku svijeta. Feministički pokret u svijetu nastao je svega nekoliko decenija ranije. Za mene je feminizam prvenstveno borba za glas, jer smatram da je glas osnovno sredstvo kojim možemo dobiti sve druge vrste sloboda. Što se više osjećamo slobodne da govorimo to ćemo biti i vidljivije i prisutnije u svim segmentima života. S tim da ne bih rekla da se borim da budem vidljiva. Inače ideja bilo kakve borbe mi nije previše bliska. Radije bih to nazvala uvjerenošću da je sasvim u redu da budem ono što jesam, da govorim na način na koji želim i pokušavam da pišem što bolje mogu, poštujući književnost kao umjetnost koja može da iznese mnoge važne teme i ideje, ali nikada ne smije da bude ideološki pamflet.

Šta je zajedničko tim ženama?

Teško mi je da napravim poređenje, jer govorim o nečemu o čemu ne znam dovoljno. Ako bih pravila pretpostavke rekla bih da je zajednička morala biti potreba za govorenjem, govorenjem sebe i govorenjem svijeta, u neskladu i skladu. Međutim, postoji kanon kao uzorak, matrica, koji dokazuje šta je dozvoljeno i šta je moguće. To su na neki način kategorije u odnosu na koje se utvrđuje smisao. Njegovo postojanje ili nepostojanje. Kanon koji je vladao vijekovima ispisivali su muškarci. Danas, u kontekstu književnosti koju pišu žene živimo specifičan trenutak, koji je opet uslovljen društvenom pozicijom žene generalno. Sve više smo svjesne da imamo pravo govoriti i pisati kako god želimo i šta god želimo. To naravno ne znači da je književnost oslobođena svojih „pravila“ nego da se stvaraju nove vrste poetika, smislenosti i logičkih zaokruženosti. Isto, žene sve više osvješćuju da su njihove priče jednako važne kao i one koje govore muškarci.

Kada govorimo o Vašim književnim djelima, Vaš novi roman ‘Gravitacije’ je osvojio publiku u regiji. Istraživali ste žene, ženska iskustva, pa koliki je taj prostor slobode za žene, koliko ga je teško osvojiti i kako se to mijenjalo generacijama od Hibe i Đulse do Mike?

U Gravitacijama sam se bavila prvenstveno pitanjem intimne slobode žena. U društvenom smislu pozicija žene danas i prije sto godina recimo, kada su rođene junakinje Hiba i Đulsa, neuporediva je. Ali zanimalo me je koliko mi, kao žene, zaista intimno osjećamo slobode koje smo dobile. Junakinja Mika, Hibina i Đulsina unuka, u četrdesetim je godinama, razvedena, s kćerkom tinejdžerkom, univerzitetska je profesorica, dakle ekonomski nezavisna, i gledano s vanjske strane ima preduslove za sretan, ispunjen život. Međutim, ona nije ni sretna, ni ispunjena. U konačnici, mislim da je taj roman bavi pitanjem smisla. Gdje se on nalazi? Da li od života možemo očekivati samo upornu repeticiju dana, i da li je u tom kontekstu bježanje u fantaziju, što je ono što Mika radi, jedini prostor u kojem se možemo ispuniti? Dakle, da li je cijela poenta u nemogućnosti ostvarenja želje. Mikina fantazija je vezana za ljubav koja ne može da se ostvari, jer se zaljubila u oženjenog muškarca. Neupitno je da je potreba za partnerskim odnosom jedna od primarnih ljudskih potreba, ali šta bi se desilo kada bi se Mikina ljubav ostvarila? Po svoj prilici, ako realno razmišljamo, ona ne bi mogla dati smisao kojem se Mika nada.

Šta vas je inspiriralo da napišite jedan ovakav roman?

O pisanju ovog romana počela sam razmišljati prije nekih skoro deset godina, kada sam čula jednu priču iz života moje nene Đulse, koja mi je pomogla Đulsu razumijem. Do tog trenutka bila mi je strana i neshvatljiva. Postoji taj običaj u našim porodicama da najbitnije stvari jedni drugima nikada ne govorimo, važno ostaje prešućeno i to najčešće radimo iz ljubavi, da bismo zaštitili jedni druge. U centru romana Gravitacije su tri žene, dvije nene i jedna unuka. Mika se okreće Hibi i Đulsi tražeći odgovore i smjernice, ili boje reći sjećanjima na te žene koje više nisu žive, kao prostoru u kojem se nada da će naći putokaze. Željela sam da pišem o ženskom iskustvu, šta je ono što u okviru porodice jedna drugu učimo, koliko stvari se prešućuje, da li odgovori na najvažnija pitanja uopšte postoje, ili smo svi uvijek na početku, sami sa sobom, jer niko nije prešao put koji stoji pred nama.

U jednom intervjuu na pitanje o jeziku romana ste istakli kako Vam je jezik jako važan. Na koji način jezik romana utječe na čitatelje?

Postoji sadržaj i forma. Sadržaj je u velikoj mjeri još od početka književnosti isti, mijenjaju se kulise, ali krucijalna pitanja su uvijek ista. Forma bi bila ono što književnosti omogućava da uvijek bude nova i drugačija. S druge strane, sve postoji u jeziku. I materijalno, i pojmovno, i domet naše misli. Na kraju, jezik je i ono čime se i u okviru čega se oblikuje književno djelo. A jezik je, po meni, i magični, svemogući, uvijek promjenjivi i evolvirajući organizam. U kontekstu književnosti možemo govoriti o „šta“ i „kako“. To „kako“ jeste način, odnosno jezik. Nije dovoljno nešto reći, za mene je važnije kako to uradimo. Jezikom se stvara atmosfera teksta, atmosfera svijeta koji tekst opisuje, jer književnost nije puko prenošenje informacija, dakle sadržaj, već čitav sistem različitih nivoa značenja koji se ostvaruju i kroz načine upotrebe jezika.

Kakva je uloga književnica i književnika? Kakav utjecaj imaju na društvo kroz romane?

Nisam sigurna da znam tačan odgovor na to pitanje. Barem ne u intimnom doživljaju čitatelja/ica i promjena koje na tom nivou mogu da nastanu. Ali vjerujem da je utjecaj značajan u smislu javnog govora. Književnost uvijek otvara nove teme, čak i kada govori o onim koje su prisutne još od antike. Jer svaka tema je uvijek uslovljena i vremenom u kojem se tretira, zakonitostima, logičnošću trenutka. Ne pišemo, recimo, o ljubavi isto danas kao i prije sto, petsto ili više godina, iako se u samoj problematici ljubavi malo šta promijenilo. S druge strane, ako govorimo o ženama, poziciji žene u svijetu, tu naravno ima jako puno promjena, i tematiziranje tog pitanja uvodi mnogo i u prostor javnog govora, što posljedično utiče na društvo.

Izvor: Dnevni list

Intervju: Amela Kreso, glumica Narodnog pozorišta Mostar

Intervju: Amela Kreso, glumica Narodnog pozorišta Mostar

Svaka uloga mi nešto donosi i odnosi, razvijam se i rastem kroz procese rada na predstavi Kroz intervjuu razgovarali smo o trenutnom položaj žena glumica, mladih glumaca. Zanimalo nas je i da li su žene, glumice u teatarskoj umjetnosti nevidljive. Razgovarali smo i o nedavno …Pročitaj više