prim. Vesna Fideršek mr.pharm 

Vesna Fideršek je magistra farmacije, a već osam godina je predsjednica stručne komisije za polaganje ispita za zvanje magistra farmacije. Vesna je učestvovala na panel diskusiji “Nevidljive žene farmacije Mostara”, a koju je organizirala Inicijativa građanki/na Mostar. Povod našeg razgovora s Vesnom je upravo održana panel diskusija. Razgovarali smo o farmaciji, ulozi žena u farmaciji, zvanju magistra farmacije, novim generacijama farmaceuta.

Koja je razlika rada u apoteci nekada i sada, kako gledate na nove generacije farmaceuta?

Farmacija je nauka o lijekovima. Kako lijekovi nastaju i kako oni reaguju, odnosno djeluju na liječenje ljudi, ali i životinja jer imamo i veterinarske lijekove. Mi smo učili da sve može biti lijek i sve može biti otrov. Tu dolazi farmacija da kaže šta je i kada je nešto lijek.

Rad u apoteci, u odnosu na prije 30 ili 40 godina, se poprilično promijenio. Apoteka, bilo da je državna ili privatna, je sada postala mjesto gdje se traži pomoć, tačnije mjesto gdje ljudi najčešće dolaze kada trebaju pomoć u samoliječenju.

Samoliječenje je nešto što je sada doseglo jedan vrlo visoki nivo, da li je to ispravno ili ne, ne znam tačno, ali, silom prilika, ljudi odlučuju da se sami liječe i da sami  odabiru lijekove. Zatim dođu u apoteku i traže savjet farmacetua. Nekad su magistri farmacije bili oni koju su isključivo izdavali lijek i davali upustvo o korištenju lijeka. Danas farmaceuti osim što izdaju i prave lijekove  su i savjetodavci i daju savjete u liječenju.

Znači pacijent je sam odredio svoju dijagnozu i onda traži pomoć farmaceuta, ali već unaprijed zna koji lijek mu treba. Dakle, u tom kontekstu puno se promijenilo, dal na bolje ili na gore, zavisi od onoga koji dođe tražiti pomoć u apoteci i načina na koji prihvata savjet ili preporuku farmaceuta.

Koliki je danas fokus na samog pacijenta, jesu li danas veći fokusi na profitu i kakav to utjecaj ima na struku?

Principi dobre apotekarske prakse koji su nastali prije 20 i više godina imaju određene uvjete, a to je sve proisteklo iz EU, gdje kaže da apoteka samim svojim unutarnjim uređenjem mora biti takva da treba biti pristupačna svakome ko dođe  traži pomoć ili savjet. Apoteke su se pravile bez zaštitnog stakla jer je trebala biti što otvorenija komunikacija između pacijenta i osoblja, odnosno magistra farmacije. Postoji i obaveza da u toj apoteci ima “Kutak za intimni trenutak”, a to znači da je  pacijent u središtu interesovanja magistra farmacije po principma dobre apotekarske prakse i tu se razmjenivalo iskustvo i pitanja o određenim lijekovima i savjetima za primjenu lijekova.

Danas, to zahtjeva maksimalni angažman magistra farmacije u praćenju novih događanja, novih proizvoda, principa, velika angažovanost tima farmaceuta. Pojava otvaranja velikog broja apoteka “jedna do druge” i novih tržišnih trendova.

Činjenica je da kako private, tako i “državne” apoteke trebaju ostvariti određeni profit da bi mogli financirati sami sebe -opstati. 

Koliko se promijenila uloga farmaceutskog tehničara u apoteci?

Vrlo brzo se mijenjaju stvari u medicini. Da bi pružili adekvatnu zdravstvenu uslugu farmaceutski tehničari se trebaju dodatno educirati. Njihova uloga je da prate sve ono što magistari farmacije rade. Važno je da shvatimo da farmaceutski tehničari mogu izdati samo onaj lijek ili medicinskih proizvod koji nije receptni, a receptni lijek mogu izdati samo magistri farmacije.

Što je za Vas budućnost rada u apoteci tj., kako izgleda apotekarstvo budućnosti u privatnom i javnom sektoru?

Privatni i javni imaju ista prava i obaveze. Međutim budućnost će biti samo kvalitet. Promijenit će se sadašnje stanje gdje cijena igra ulogu. Promijenti će se vrijeme i sve apotreke će morati nuditi jednake cijene lijekova, a pacijenti će birati onu apoteku gdje će dobiti kvalitetnu uslugu i savjet.

Kako se nosite s „informiranim“ pacijentima i koji su izazovi? (informiranje na internetu, Google,…)

To je vrlo nezgodna situacija i često bude malo i problema s pacijentima jer pacijenti koji sami sebe liječe prate razne forume, TV programe, nove reklame in a taj način se informišu o lijekovima za različita oboljenja. Na jednom od farmaceutskih kongresa sam rekla, a bila je tema informiranost i oglašavanje farmaceutskih lijekova, kako sam počela da gledam TV program nekih medijskih kuća jer ujutru poslije svake TV emisije dođu pacijenti i traže lijekove s reklame za određene dijagnoze. Vrlo je teško nekoga ko je “samozvani liječnik” ili “farmaceut” da to što traži ne može uzeti i trošiti jer taj lijek mu neće dati željene rezultate. Onda ga pokušavamo pitati stanje organizma, a to nije jednostavno jer zahtjeva dodatni trud farmaceuta da bi se pacijent uputio na pravi lijek.

Kako se nosite s novim izazovima u savjetovanju pacijenata i terapiji? Uspijevate li uključiti interakciju lijekova?

To je sve individualno. Naša obaveza i ono što mi radimo uvijek dajemo uputu za svaki lijek, bez obzira da li je receptni lijek ili ne. Kad je vrijeme, kako se uzima i zašto se uzima. Imate ljude koji to ne mogu prihvatiti, možda im je to previše informacija, mada se trudimo da te informacije uobličimo da ih pacijenti lakše primi. Ja, kad sam počela raditi, u apoteku su mi dolazili su pacijenti tražiti antibiotik bez recepta i preporuke ljekara. Nije dolazilo u obzir da pacijentu izdam antibiotik bez recepta, ali nažalost, taj isti antibiotik pacijent može kupiti u drugoj apoteci bez ikakvih problema, a da nije ni svjestan štete koju pravi vlastitom organizmu.

Koliko je važna povezanost s doktorima/doktoricama primarne zaštite i bolničkih liječnika? Osigurava li ta saradnja bolju uslugu pacijentima?

Bila je zamisao i mislim da je još uvijek aktuelna, jer nije realizovana, da pored obiteljskog liječnika postoji i obiteljski farmaceut. Time se zatvara krug zdravstvene zaštite jer jedan liječnik poznaje anamnezu porodice, ali je s anamnezom upoznat i farmaceut te se kroz informacije koji lijek i kada treba trošiti, kako primjenjivati osigurava bolja usluga pacijentu. Povezanost s liječnicima obiteljske medicine je nužna jer pacijent uzima recept od liječnika i dolazi s receptom kod farmaceuta. Nažalost, danas je tržište lijekova vrlo problematično. Često nestaje osnovnih lijekova, pa se nude skuplji lijekovi, zamjene za lijekove za koje ne znamo kako će pacijent reagirati. Ali, evo, još nismo ostvarili povezanost između liječnika obiteljske medicine i farmaceuta, tj. magistara farmacije. Barem ja nisam zadovoljna sa tom saradnjom jer tu još malo škripi.

Spomenuli ste da ste predsjednica stručne komisije za polaganje ispita za zvanje magistra farmacije. Koliko ste zadovoljni s generacijom magistara farmacije s Kojima ste imali priliku da se upoznate kroz ispitnu proceduru?

Ovo što sam do sada vidjela je da su, a već osam godina sam predsjednica stručne komisije za polaganje ispita za zvanje magistra farmacije, velike razlike u nivou znanju, ali i u ponašanju studenata koji su studirali na različitim faklultetima u Bosni i Hercegovini, bilo javnih ili privatnih fakzulteta. Tu svakako ima i individualnih karakteristika, ali i ono što im je fakultet dao – znanje. Razlike su očite. Svakom studentu sam nastojala, barem djelimično, nadopuniti znanje i ukazati na potrebu cjeloživotne edukacije jer većina tih magistara ide u apoteke za recepturu, dio odlazi raditi za farmaceutske kuće, dio će raditi za farmaceutska predstavništva, ali veliki broj radi upravo u apotekama. Magistri farmacije koji rade u apotekama, a posebno za recepturom nose veliku odgovornost poslije ljekara obiteljske medicine.