Magistra farmacije: Novosađanka i Mostarka Draginja Dragica Kurtović

U razgovoru za Dnevni list ističe kako je studirati farmaciju u „njeno“ vrijeme bilo potpuno
drugačije nego što je to danas. Kaže kako su se tada u apotekama lijekovi spravljali na licu mjesta i
kako je, nažalost, uloga farmaceuta danas potcijenjena i zanemarena.

„U Mostar jednom dođete i iz njega nikad ne poželite da odete“, ističe Draginja.

Razgovarala: S.D

Draginja – Dragica Kurtović, žena koja je u Mostar došla kao magistra farmacije da obavlja posao
farmaceuta u tadašnjoj državnoj apoteci u Mostaru. Rodni Novi Sad zamijenila je Mostarom još
davne 1957. godine. Draginja je na panelu „Nevidljive žene u farmaciji Mostara“, a koji je organizirala
Inicijativa građanki/na Mostara, govorila o ulozi farmacetkinja i farmaceuta u društvu, ta kako je
tekao njen profesionalni put. Sa Draginjom smo razgovarali o prošlim vremenima, a ona se s nostalgijom sjećala svojih radnih kolegica i kolega, studentskog života, pričala nam je i o svom suprugu i kako se zaljubila u ovaj grad…

Ljubav u Mostaru
U razgovoru za Dnevni list ističe kako je studirati farmaciju u „njeno“ vrijeme bilo potpuno drugačije
nego što je to danas. Kaže kako su se tada u apotekama lijekovi spravljali na licu mjesta i kako je,
nažalost, uloga farmaceuta danas potcijenjena i zanemarena. Dodaje kako se nikad nije pokajala jer
je kao svoje životno zanimanje izabrala farmaciju, ali i kako se u Mostar zaljubila jer je u ovaj grad
došla sasvim slučajno. Na raspisani javni konkurs za farmaceuta u tadašnoj državnoj apoteci u Mostaru se nije prijavila. Prijavio ju je tadašnji šef apoteke u Novom Sadu. Kroz smijeh priča kako je smetala šefu jer je htio da se udvara njenoj radnoj kolegici, pa je htio da je „makne“. Za njenog šefa konkurs u Mostaru je bio
idealna prilika za to. U Novi Sad su 1957. godine došli predstavnici apoteke iz Mostara da razgovaraju s Draginjom. Prisjeća se kako se tada jako iznenadila, ali da je prihvatila ponudu i u Mostar došla 1957. godine. „U Mostar jednom dođete i iz njega nikad ne poželite da odete“, ističe Draginja.
Preofesionalni put
S koferom u ruci Draginja je stigla u Mostar, a njena životna priča zaokružena je kako profesionalnim
tako i privatnim zadovoljstvom. U Mostaru je upoznala svog supruga i zauvijek poželjela da ostane u
ovom gradu, i, ostala je. Ponosna je majka i baka jer su njenoj porodici stasale tri generacije
farmaceuta.
Draginjina kćerka Jasmina Gološ je farmaceutkinja, kao i njena unuka koja je farmaciju završila u
Beču.

Osim što je radila u državnoj apoteci, radila je i za predstavništvo Medike kao direktorica.
Penzionisala se 1988. godine, ali s farmacijom nikad nije završila. Tokom ratnih događanja u Mostaru
radila u ratnoj apoteci Mostar, a nakon rata u bolnici u Velmosu (Mostar) do 1997. godine.
Danas ova 94. živahnog i vedrog duha je javnosti Mostara potpuno nepoznata jer je profesija kojom
se bavila „nevidljiva“.
Magistra farmacije Draginja je inspirativna žena koja kaže kako uvijek treba imati hrabrosti za sve, a
ona je tu hraborst imala kada je prihvatila službu farmaceutkinje u Mostaru.